Antonija Bojtor

Baš kao i svi, u životu se prepoznajem u mnogim ulogama. Ulozi kćeri, sestre, partnerice, prijateljice, pomajke, socijalne radnice, edukantice psihoterapije i još puno drugih. Možda bi me još bolje predstavile ljubav prema umjetnosti, knjigama, šumi i moru, no važno mi je približiti tragaču za svojim terapeutom i svoj rad. Priznajem, velik dio svog vremena radim, ali u moju obranu - ja zaista volim svoj posao. Trenutno ne mogu zamislit što bih, bolje i s više svoje pune pažnje, uopće znala i željela raditi. Ljudi, njihove priče i transformacije kojima svjedočim, su za mene neiscrpan izvor inspiracije.

Moj profesionalni i osobni put

Nakon završetka Studijskog centra za socijalni rad, pohađala sam brojne jednokratne edukacije (npr. asocijativne karte u radu s djecom, ciklus psihodramskih radionica, MBSR Mindfulness program..itd.), a osim toga edukantica sam Škole kibernetike i sistemske terapije te radim s klijentima kao edukant psihoterapije pod supervizijom. Škola kibernetike i sistemske terapije članica je Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), Europske asocijacije obiteljskih sistemskih psihoterapijskih pravaca (EFTA) i Europskog udruženja za psihoterapiju (EAP), te djeluje u okviru Udruge za kibernetiku psihoterapije i organizacije Rijeka.

Kao socijalna radnica, radila sam s mnogim pojedincima i obiteljima koji su prošli kroz teške trenutke i uvijek sam vjerovala u snagu razgovora. To mi je postalo još jasnije kad su moja profesionalna svakodnevica, postali LJUDI! - duboko nesretni, umorni od siromaštva, samoće, nasilja, bolesti, narušenih obiteljskih odnosa, emocionalne neravnoteže i mnogih drugih teškoća ljudskog iskustva. U sustavu socijalne skrbi naučila sam puno o OTPORNOSTI čovjeka, radeći u području osoba s invaliditetom, osobama s problemima ovisnosti, udomiteljskim obiteljima te ženama i djecom žrtvama obiteljskog nasilja, u individualnom i grupnom radu. Tu se rodila ljubav za proučavanje i facilitiranje POSTTRAUMATSKOG RASTA kao posljedice rada na traumatičnim iskustvima kroz psihoterapiju. U svom radu u sustavu sam strastvena oko tema ljudskih prava i mentalnog zdravlja, a put osobnog rasta i iscjeljenja odveo me zato i prema sistemskoj psihoterapiji.

Kako radimo?

Ključno mi je izgraditi odnos povjerenja i kreirati prostor u kojemu ljudi mogu biti potpuno svoji, koliko god to bilo sirovo, ranjivo, nefiltrirano. Odnos povjerenja u kojem  se klijenti osjećaju prisutno, viđeno, prihvaćeno i ohrabreno, smatram temeljem svakog dobrog psihoterapijskog procesa.

Otvorenim dijalogom, kreativnim tehnikama s analognim sredstvima, izradom i analizom genograma, terapijskim pričama , a ponekad i hipno/trans stanjima zajedno kreiramo kontekst kao put ka željenom ishodu te promatramo kako smo mi kao individualni sistem uključeni u mnoštvo drugih sistema unutar svog života. Učimo se kroz proces postavljati si prava pitanja i vježbati vještinu slušanja svog unutarnjeg glasa, svih poruka koje za nas ima naše nesvjesno i svih onih psihosomatskih podsjetnika na zanemarene i ranjene dijelove nas.

Moja supervizorica je gđa. Ani Cvjetović.