Diverzni pogledi na odlazak na psihoterapiju još uvijek postoje među pojedincima koji razmišljaju o traženju pomoći. U zapadnim zemljama, traženje psihoterapeuta smatra se pokazateljem brige o vlastitom zdravlju na holistički način. Ipak, mnogi i dalje imaju brojne predrasude o psihoterapiji. Najčešća je da na psihoterapiju idu samo „ludi“ ljudi, što, naravno, nije istina.
Psihoterapija je proces koji se odvija u odnosu između psihoterapeuta i klijenta, pri čemu se klijent mora osjećati sigurno i opušteno. Psihoterapeut to osigurava odnosom koji je bez osude, empatičan i pun poštovanja. S druge strane, mora pružiti odgovarajuću dozu frustracije, potaknuti razmišljanje, izazove i postavljanje granica. Kroz njihov odnos, klijent uči i jača nove funkcionalne obrasce emocija, misli i ponašanja.
Promjene se ne događaju preko noći. Potrebna je određena količina vremena, ustrajnosti i napornog rada. Zamislite da ste 45 godina živjeli s određenim obrascima, a sada ih želite riješiti i eliminirati za pet sati. Neki problemi su izazovniji i složeniji od drugih; neki su lakši i mogu se brže obraditi, dok drugi nailaze na veći otpor i poricanje. Pokušaji žurbe u terapijskom procesu nisu niti poželjni niti korisni.
Najčešći problemi s kojima se susreću klijenti koji traže psihoterapiju uključuju:
2. Sistemska terapija: Ovaj pristup fokusira se na sustav, mrežu odnosa među članovima grupe, često s naglaskom na obitelj. Svaki događaj, promjena ili problem utječe na sve članove sustava, jer ono što se dogodi jednom članu utječe na sve druge. Vjeruje se da prošla iskustva u primarnoj obitelji utječu na kasniji život i odnose pojedinca. Cilj je promijeniti temeljne emocionalne, kognitivne i bihevioralne obrasce koji se ponavljaju u odnosima s drugima.
3. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Temelj ovog paradigme je vjerovanje da ponašanje, emocije i misli nastaju istovremeno i neprestano utječu jedni na druge. Promjena obrazaca mišljenja smatra se ključem za izazivanje promjena u emocijama i, posljedično, u ponašanju – glavni cilj ovog pristupa. Osobe u ovoj vrsti terapije dobivaju domaće zadatke, potičući ih na redovito samostalno rješavanje problema. KBT je vrlo strukturiran i relativno kratak pristup, s manjim naglaskom na emocionalni odnos terapeuta i klijenta, a više na terapijske tehnike, objektivnost, mjerljivost i opisnost.
4. Humanistički pristupi: Ističu individualna iskustva i obuhvaćaju razne pravce, poput Gestalt terapije, Transakcijske analize, Reality terapije i Logoterapije. Gestalt pristupi tvrde da je svaki pojedinac odgovoran za vlastiti razvoj. Transakcijska analiza pretpostavlja da je svaki pojedinac u osnovi „u redu“. Reality terapija temelji se na teoriji izbora, gdje pojedinci donose razne životne odluke koje ih potom definiraju. Logoterapija naglašava našu slobodnu volju i smisao života.
Uspjeh psihoterapije uvelike ovisi o pojedincu koji ulazi u terapiju. Pojedinac s visokim inicijativama, istinskom željom za promjenom, snagom, hrabrošću i ustrajnošću ima velike šanse da postigne značajne rezultate.
Što je psihoterapija?
U najjednostavnijim terminima, može se definirati kao proces u kojem pojedinac stječe uvid u svoj život, emocije, misli i ponašanja. Kroz razgovor i odnos s psihoterapeutom, istražujemo vlastiti unutarnji svijet, razloge za naše emocije, misli i postupke. Važno je naglasiti da psihoterapija nije savjetovanje; psihoterapeut nas neće opterećivati savjetima što i kako učiniti. Neće nas poučavati niti instruirati. Na temelju istaknute teme, vodit će nas prema srži problema kroz konkretna pitanja.Terapijski odnos
Odnos s psihoterapeutom nije isti kao naš odnos s prijateljima, gdje dijelimo neke svoje probleme. Terapijsko okruženje je sigurno i bez osude, omogućavajući nam opuštanje i otkrivanje unutarnjih izvora snage i kvaliteta. Kažemo da se između psihoterapeuta i osobe koja dolazi na psihoterapiju stvara iscjeljujući odnos.Psihoterapija je proces koji se odvija u odnosu između psihoterapeuta i klijenta, pri čemu se klijent mora osjećati sigurno i opušteno. Psihoterapeut to osigurava odnosom koji je bez osude, empatičan i pun poštovanja. S druge strane, mora pružiti odgovarajuću dozu frustracije, potaknuti razmišljanje, izazove i postavljanje granica. Kroz njihov odnos, klijent uči i jača nove funkcionalne obrasce emocija, misli i ponašanja.
Promjene se ne događaju preko noći. Potrebna je određena količina vremena, ustrajnosti i napornog rada. Zamislite da ste 45 godina živjeli s određenim obrascima, a sada ih želite riješiti i eliminirati za pet sati. Neki problemi su izazovniji i složeniji od drugih; neki su lakši i mogu se brže obraditi, dok drugi nailaze na veći otpor i poricanje. Pokušaji žurbe u terapijskom procesu nisu niti poželjni niti korisni.
Vrijeme posvećeno samo vama
Iskoristite vrijeme koje će vam psihoterapeut posvetiti. Ovo je vaše vrijeme samo za vas. Psihoterapeut će vas detaljno slušati, intenzivno i pažljivo, i reagirati na ono što mu povjerite. Budući da ne može čitati vaše misli, važno je da budete otvoreni s njim, kako u pogledu životnih iskustava, briga i problema, tako i u vezi osjećaja prema njemu i samom terapijskom procesu.Tko treba psihoterapiju?
Psihoterapija je prikladna za sve. Svatko se nađe na životnoj raskrsnici kada više ne zna kako dalje, suočen s brojnim izazovima, osjećajući da je njegov život u začaranom krugu ponavljajućih obrazaca. Psihoterapija nije ograničena dobi ili obrazovnoj pozadini pojedinca.Najčešći problemi s kojima se susreću klijenti koji traže psihoterapiju uključuju:
- Depresija
- Anksioznost
- Problemi u vezama
- Međuljudski problemi i konflikti
- Stres i burnout
- Poremećaji prehrane
- Razne vrste ovisnosti
- Poremećaji spavanja, nesanica
- Tuga i žalovanje
- ...
Vrste psihoterapije
Općenito, psihoterapijski pristupi mogu se podijeliti u četiri skupine:- Analitička psihoterapija
- Sistemska terapija
- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
- Humanistički pristupi
2. Sistemska terapija: Ovaj pristup fokusira se na sustav, mrežu odnosa među članovima grupe, često s naglaskom na obitelj. Svaki događaj, promjena ili problem utječe na sve članove sustava, jer ono što se dogodi jednom članu utječe na sve druge. Vjeruje se da prošla iskustva u primarnoj obitelji utječu na kasniji život i odnose pojedinca. Cilj je promijeniti temeljne emocionalne, kognitivne i bihevioralne obrasce koji se ponavljaju u odnosima s drugima.
3. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Temelj ovog paradigme je vjerovanje da ponašanje, emocije i misli nastaju istovremeno i neprestano utječu jedni na druge. Promjena obrazaca mišljenja smatra se ključem za izazivanje promjena u emocijama i, posljedično, u ponašanju – glavni cilj ovog pristupa. Osobe u ovoj vrsti terapije dobivaju domaće zadatke, potičući ih na redovito samostalno rješavanje problema. KBT je vrlo strukturiran i relativno kratak pristup, s manjim naglaskom na emocionalni odnos terapeuta i klijenta, a više na terapijske tehnike, objektivnost, mjerljivost i opisnost.
4. Humanistički pristupi: Ističu individualna iskustva i obuhvaćaju razne pravce, poput Gestalt terapije, Transakcijske analize, Reality terapije i Logoterapije. Gestalt pristupi tvrde da je svaki pojedinac odgovoran za vlastiti razvoj. Transakcijska analiza pretpostavlja da je svaki pojedinac u osnovi „u redu“. Reality terapija temelji se na teoriji izbora, gdje pojedinci donose razne životne odluke koje ih potom definiraju. Logoterapija naglašava našu slobodnu volju i smisao života.
Koji psihoterapijski pristup odabrati?
Istraživanja sugeriraju da dugotrajan i povjerljiv odnos između psihoterapeuta i klijenta više utječe na uspjeh psihoterapije nego vrsta pristupa. Odnos terapeuta i klijenta ključan je za uspjeh. Motivacija, ustrajnost i aktivnost klijenta u provođenju promjena u svim sferama života – emocionalno, misaono i ponašajno – također značajno doprinose uspjehu.Uspjeh psihoterapije uvelike ovisi o pojedincu koji ulazi u terapiju. Pojedinac s visokim inicijativama, istinskom željom za promjenom, snagom, hrabrošću i ustrajnošću ima velike šanse da postigne značajne rezultate.