Aleksandar Jelovac

Zadnje dvije godine, moj život je dobio jednu novu dimenziju za koju prije nisam ni znao da je moguća. Postao sam tata – i to iskustvo me promijenilo na način koji je teško opisati riječima. Danas svoje slobodno vrijeme najviše volim provoditi u igri sa svojim sinom i zajedno sa suprugom. Upravo kroz te odnose još jasnije vidim koliko su povezanost, razumijevanje i prisutnost važni u našem životu.

Kako to volim reći, po svojoj prvoj struci sam magistar politologije. Taj studij sam odabrao jer me zanimalo gotovo sve – psihologija, filozofija, sociologija, odnosi među ljudima i društvima. No, iako su ta znanja bila široka i vrijedna, uvijek me najviše privlačilo jedno pitanje: zašto ljudi rade to što rade? Što stoji iza odluka, ponašanja i obrazaca koje ponavljamo?

Taj me interes s vremenom doveo do moje druge struke i do mog životnog poziva - psihoterapije – prostora u kojem sam pronašao odgovore, ali i još važnije, način kako zajedno s drugima istraživati ta pitanja. Terapija je postala moj poziv, strast i svrha!

Od kraja osnovne škole čitam knjige o psihologiji, psihoterapiji, duhovnosti i osobnom razvoju. Volim priče – u knjigama, filmovima i u stvarnom životu. Volim more, sunce, šetnje i trenutke koji vraćaju čovjeka sebi, u nutrinu. S 12 godina sam počeo meditirati, i ta praksa je i danas važan dio mog života. Često znam reći da srednju školi, a i brojne izazovne situacije ne bih „preživio“ da nije bilo meditativne prakse.

Kontinuirano se educiram – kako u području kibernetike i sistemske terapije, tako i kroz druge psihoterapijske pristupe. To mi omogućuje da širim perspektivu, produbljujem razumijevanje i pronalazim nove, kreativne načine rada s klijentima. Dobar terapeut je samo onoliko dobar koliko (stalno) radi na sebi. Kraja nikad nema.
I možda zvuči jednostavno, ali za mene je vrlo stvarno: kada sam u radu jedan na jedan s klijentom, ili s klijentskim sustavom, tada osjećam da sam točno tamo gdje trebam biti. Prisutan, fokusiran i povezan.
I zato radim to što radim.