Ideja da se jednog dana bavim psihoterapijom prati me još od srednjoškolskih dana. Kada sam upisivala socijalni rad, već sam tada znala da želim raditi s ljudima na način koji uključuje dublje razumijevanje njihovih iskustava i podršku u trenucima kada traže promjenu ili smisao. Kroz godine rada u civilnom sektoru sve sam češće dolazila u kontakt s ljudima koji prolaze kroz teške životne situacije, promjene i osobne krize. Taj rad me dodatno učvrstio u uvjerenju da me najviše privlači upravo onaj dio rada u kojem se stvara prostor za razgovor, razumijevanje i osobni uvid. U jednom trenutku sam shvatila da sam profesionalno i osobno došla do faze u kojoj mi je studij psihoterapije postao i moguć i potreban korak. Bio je to prirodan nastavak puta kojim sam već dugo išla, želje da radim s ljudima na način koji im pomaže da prepoznaju vlastite resurse i snagu koju već nose u sebi.
2. Što je posebno karakteristično za rad prema vašem odabranom psihoterapijskom pristupu?
U Gestalt pristupu naglasak je na svjesnosti i iskustvu u sadašnjem trenutku. Umjesto da se fokusiramo samo na analizu problema, nastojimo zajedno istražiti kako osoba doživljava sebe, druge i situacije u kojima se nalazi. Važan dio rada je i odnos između terapeuta i klijenta, jer upravo kroz taj odnos često postaju vidljivi obrasci koji se pojavljuju i u drugim odnosima uživotu. Cilj nije “popraviti” osobu, nego pomoći da bolje razumije sebe i načine na koje živi svoj život. Iz tog razumijevanja često se prirodno otvaraju i mogućnosti za promjenu.
3. Što biste rekli nekome tko oklijeva s odlaskom kod psihoterapeuta?
Oklijevanje je sasvim razumljivo. Odluka da s nekim razgovaramo o osobnim temama nije mala stvar i često zahtijeva vrijeme i promišljanje. Psihoterapija ne mora značiti da je nešto u redu ili nije u redu s nama. Ponekad nam jednostavno treba prostor u kojem možemo zastati i pokušati bolje razumjeti ono što živimo. A ponekad samo Osoba koja će nas saslušati i kojoj ćemo se bez zadrške rasteretiti.
Ako osoba razmišlja o terapiji, ali nije sigurna, često je dovoljno započeti jednim razgovorom i vidjeti kako se u tom susretu osjeća. Taj prvi korak može biti način da osoba procijeni je li takav prostor za nju koristan.