1. Što vas je potaknulo na odluku o studiju psihoterapije?
Odluka za psihoterapiju nije došla iz želje da ljudima govorim što trebaju učiniti, nego upravo suprotno – iz uvjerenja da svatko najbolje poznaje svoj život i da mu ponekad treba siguran prostor u kojem može zastati, bolje razumjeti sebe i pronaći vlastite odgovore.
Kroz svoj profesionalni i životni put susretala sam se s ljudima u različitim životnim okolnostima i sve više uočavala koliko nam kvalitetan odnos, razumijevanje i podrška mogu pomoći da jasnije vidimo ono što nam se događa. Psihoterapija mi je zato postala prirodan nastavak tog interesa – način da svoje iskustvo i znanje usmjerim prema dubljem i strukturiranom radu s ljudima.
U realitetnoj terapiji posebno me privukla ideja da, čak i kada ne možemo promijeniti sve okolnosti u kojima se nalazimo, možemo istražiti što nam je važno, kako živimo svoje odnose i koje izbore možemo napraviti kako bismo svoj život učinili kvalitetnijim i više u skladu sa sobom.
2. Što je posebno karakteristično za rad prema vašem odabranom psihoterapijskom pristupu?
U realitetnoj terapiji polazimo od osobe, njezinih potreba, odnosa i onoga što joj je u životu doista važno. Moj je cilj stvoriti odnos u kojem se klijent može osjećati sigurno, prihvaćeno i slobodno govoriti bez straha od osude.
Ne vjerujem da terapeut treba biti netko tko ima gotove odgovore za tuđi život. Više ga vidim kao stručnog sugovornika koji zajedno s klijentom istražuje: Što mi se događa? Što mi je važno? Kako želim živjeti? Što trenutno mogu učiniti drugačije?
Posebno mi je važna povezanost između naših potreba, izbora i odnosa s ljudima koji su nam važni. Ponekad problem nije samo u onome što nam se događa, nego i u obrascima u kojima se iznova nalazimo. Tada terapijski proces može pomoći da ih prepoznamo, razumijemo i postupno pronađemo nove mogućnosti.
Radim suradnički i uvažavam tempo svake osobe. Ne očekujem da klijent na prvi susret dođe s jasno definiranim problemom ili spremnim odgovorima. Dovoljno je doći s osjećajem da nešto više ne funkcionira onako kako biste željeli.
3. Što biste rekli nekome tko oklijeva s odlaskom kod psihoterapeuta?
Možda ne morate čekati da vam bude „dovoljno teško“ da biste potražili podršku.
Mnogi ljudi dugo pokušavaju sami – razmišljaju, analiziraju, razgovaraju s bliskim osobama i nadaju se da će se stvari jednostavno posložiti. Ponekad uspije. A ponekad se samo iznova vraćamo na ista pitanja, iste odnose ili iste osjećaje.
Odlazak na psihoterapiju ne znači da s vama nešto nije u redu. Može značiti upravo suprotno – da ste odlučili zastati i ozbiljno se posvetiti sebi.
Ne morate unaprijed znati što ćete reći, niti imati jasno objašnjenje zašto se osjećate onako kako se osjećate. Možete doći i s jednostavnim: „Ne znam što mi se događa ali znam da ovako više ne želim.“
U sigurnom i prihvaćajućem odnosu možemo zajedno istražiti što vam je važno, što vas trenutno udaljava od života kakav želite i gdje postoje mogućnosti za promjenu.