Kada se suočavamo s osobnom patnjom, emocionalnim ili psihološkim problemima, imamo nekoliko različitih opcija za pomoć, koje se razlikuju po učinkovitosti, aktivnosti, trajanju tretmana i prirodi odnosa između klijenta i stručnjaka.
Psihološko savjetovanje
Savjetovanje je disciplina utemeljena na znanstvenim metodama, gdje praktičar i klijent dogovaraju pristup suradnji na temelju problema, ciljeva i želja klijenta. Cilj je rješavanje problema i njihovih posljedica, a ne otklanjanje samog uzroka problema. Savjetovanje se obično provodi u kraćem vremenskom razdoblju, a savjetnik, poput klijenta, sudjeluje u pronalaženju rješenja i opcija za klijenta. Uloga savjetnika je pružiti praktične smjernice, što se razlikuje od psihoterapije.
Karakteristike psihoterapije
Psihoterapija je također znanstvena disciplina temeljena na istraženim konceptima i teorijama osobnosti. Za razliku od savjetovanja, psihoterapija ne cilja samo na rješavanje problema i njihovih posljedica, već se fokusira na otklanjanje korijenskih uzroka problema, liječenje poremećaja osobnosti i mentalnih bolesti te postizanje trajne i učinkovite osobne promjene.
U usporedbi sa savjetovanjem, terapija je strukturiraniji i dugotrajniji oblik psihološke pomoći. Njen je cilj drugačiji, što označava temeljnu razliku između savjetovanja i psihoterapije. Psihoterapija se bavi povećanjem svijesti o nesvjesnim sadržajima i rješavanjem psiholoških obrazaca, a ne samo specifičnim problemom ili simptomom, kao što je slučaj kod savjetovanja.
Iako se problemi i njihovi uzroci mogu preklapati u oba područja, preporučuje se razmotriti nekoliko pitanja prilikom odlučivanja između savjetovanja ili psihoterapije:
- Što želim?
- Koji je opseg mojih problema?
- Koje posljedice trenutno doživljavam?
- Koliko vremena sam spreman/na posvetiti tretmanu?