1. Što vas je potaknulo na odluku o studiju psihoterapije?
Na psihoterapiju me prvo doveo vlastiti život. Kroz vlastiti terapijski proces počela sam bolje razumijevati sebe, svoje odnose i neke obrasce koji su me pratili. Tada sam otkrila i koliko volim terapijski rad. Volim biti uz drugu osobu, slušati je bez žurbe i zajedno s njom istraživati ono što joj se događa. Shvatila sam da je to područje u kojem želim nastaviti rasti, i osobno i profesionalno.

2. Što je posebno karakteristično za rad prema vašem odabranom psihoterapijskom pristupu?
U geštalt terapiji posebno mi je važan odnos koji se stvara između terapeuta i klijenta. Zanima me ono što se događa ovdje i sada, način na koji osoba doživljava sebe, druge i svijet. Vjerujem da promjena često počinje onda kada možemo primijetiti, osjetiti i razumjeti što se događa, bez potrebe da moramo nešto mijenjati ili popravljati. Voljela bih da svatko ima priliku upoznati koliko jedan siguran, iskren i stvaran terapijski odnos može biti vrijedan.

3. Što biste rekli nekome tko oklijeva s odlaskom kod psihoterapeuta?
Sasvim je u redu osjećati strah ili nesigurnost kada prvi put odlazimo na terapiju. Ne morate imati „dovoljno velik” problem i ne morate unaprijed znati što ćete reći. Ponekad je dovoljno osjetiti da više ne želite nešto nositi sami ili da želite bolje razumjeti što vam se događa. Možete napraviti samo prvi korak i vidjeti kako vam je doći kod nekog nepoznatog i popričati. Vjerujem da je upravo terapijski odnos ono što psihoterapiju čini posebnim i voljela bih da svatko tko to želi, dobije i priliku za to iskusiti.

Ova stranica koristi kolačiće Više
Slažem seNe slažem se