Oduvijek sam voljela promatrati ljude i pokušavala razumjeti njihove izbore, odnose i načine na koje se nose sa životnim situacijama. Zbog toga je studij psihologije za mene bio prirodan izbor. Tijekom studija volontirala sam kao savjetovateljica na Hrabrom telefonu. Tada sam prvi put izravno osjetila koliko razgovor, podrška i razumijevanje mogu biti važni u nečijem životu. To iskustvo potvrdilo mi je da želim raditi upravo s ljudima u procesu promjene. Studij psihoterapije bio je sljedeći korak kojim sam željela produbiti svoje znanje i razviti vještine potrebne za kvalitetan rad s ljudima koji traže podršku. Važan dio tog procesa bio je i osobni rad na sebi, što mi je pomoglo da još bolje razumijem kako izgleda biti s obje strane psihoterapijskog odnosa.
2. Što je posebno karakteristično za rad prema vašem odabranom psihoterapijskom pristupu?
Dolazim iz škole realitetne terapije, psihoterapijskog pristupa koji veliki naglasak stavlja na odnos. Vjerujem da su mnoge naše rane nastale upravo u odnosima, ali da se kroz odnos mogu i liječiti. Odnos s psihoterapeutom za mnoge ljude može biti prvi siguran prostor u kojem osoba može otvoreno govoriti o sebi, učiti o svojim obrascima i postupno graditi nove načine funkcioniranja. U realitetnoj terapiji ne tražimo krivce u prošlosti niti osobu promatramo kao nekoga s kime „nešto nije u redu“. Polazimo od ideje da je svako ljudsko ponašanje pokušaj zadovoljenja naših osnovnih psiholoških potreba. Ponekad se jednostavno dogodi da načini na koje pokušavamo zadovoljiti te potrebe više ne djeluju u našu korist. Kroz rad osoba postupno osvještava svoje izbore i primjećuje kako upravo oni mogu voditi prema većem zadovoljstvu ili nezadovoljstvu uživotu. Ta spoznaja može biti istovremeno izazovna i oslobađajuća jer nas podsjeća da uvijek imamo određeni stupanj utjecaja na smjer kojim idemo. Drugim riječima, nismo bespomoćni promatrači vlastitog života – uvijek imamo mogućnost birati korak koji nas vodi bliže životu kakav želimo.
3. Što biste rekli nekome tko oklijeva s odlaskom kod psihoterapeuta?
Mnogi ljudi misle da na psihoterapiju dolaze samo oni koji imaju „velike probleme“. U stvarnosti dolaze i ljudi koji jednostavno žele bolje razumjeti sebe, svoje odnose i način na koji donose životne odluke. Često mi ljudi kažu da su o dolasku na psihoterapiju razmišljali mjesecima, ponekad i godinama, prije nego što su se odlučili javiti. To je potpuno razumljivo.
Psihoterapija je prostor u kojem osoba može zastati, pogledati svoj život malo jasnije i zapitati se ide li u smjeru koji želi, i što bi možda mogla učiniti drugačije. Nitko ne mora imati sve odgovore prije dolaska na psihoterapiju. Dovoljno je imati pitanja i spremnost na razgovor. Ponekad je upravo razgovor prvi korak prema promjeni.