7 mitova o psihoterapiji

Ljudi koji još nisu iskusili psihoterapiju ili nikada nisu vidjeli ili razgovarali s psihoterapeutom često imaju pogrešnu predodžbu o tome što psihoterapija zapravo jest. Stoga smo izdvojili sedam glavnih mitova o psihoterapiji koji, naravno, nisu istiniti.


1. Psihoterapija je samo za “ludake”.

Ljudi se upuštaju u psihoterapiju iz različitih razloga. Neki trebaju pomoć u prevladavanju ozbiljnijih problema poput depresije, anksioznosti ili ovisnosti. Drugi traže podršku u suočavanju s velikim životnim promjenama, poput gubitka posla, razvoda ili smrti voljene osobe. Za neke, psihoterapija može biti korisna i u upravljanju svakodnevnim izazovima, poput roditeljstva, usklađivanja obiteljskog i poslovnog života, međuljudskih odnosa i slično.

Mit da je terapija samo za “ludake” zapravo je stigma koja, nažalost, još uvijek postoji. Zbog toga osobe s problemima često ne traže pomoć na vrijeme, birajući umjesto toga skrivati svoje borbe i poteškoće u sebi.

2. Ako ti treba psihoterapija, znači da si slab.

Psihoterapija je intenzivan način rada na sebi, koji zahtijeva puno hrabrosti i unutarnje snage. To posebno vrijedi kada se osoba suočava s teškim teškoćama, poput depresije ili anksioznosti. Istina je zapravo suprotna.

Željene promjene ne mogu se postići preko noći, osobito kada se radi o promjeni emocionalnih i ponašajnih obrazaca koje ponavljamo još od djetinjstva. Odabirom psihoterapije također preuzimate odgovornost za svoj život. 

3. Razgovor s prijateljem jednako je dobar kao razgovor s terapeutom.

Kada smo u teškoćama, podrška obitelji i prijatelja svakako je važna, ali razgovor s psihoterapeutom može ponuditi mnogo više. Psihoterapeuti imaju godine specijaliziranog obrazovanja i iskustva, što ih osposobljava za razumijevanje i rješavanje složenih problema. Stoga psihoterapeuti ne pružaju samo razgovor; u svom radu koriste različite dokazane tehnike i metode.

Također možemo biti otvoreniji prema psihoterapeutu nego prema prijateljima i članovima obitelji, jer su profesionalno obvezani čuvati povjerljivost. Zato ljudi često otkrivaju stvari koje nikada prije nisu podijelili ni s kim.

4. Ljudi mogu sami prevladati probleme ako su dovoljno uporni i pozitivni.

Mnogi se ljudi bore sa svojim problemima tjednima, mjesecima, pa čak i godinama prije nego što potraže odgovarajuću stručnu pomoć. Neka stanja, poput depresije, imaju i biološku komponentu, što ih čini još težim za samostalno rješavanje. Traženje pomoći psihoterapeuta ne znači da smo zakazali; znači da odgovorno brinemo o svom mentalnom zdravlju. Kada slomimo nogu, zar je sami stavljamo u gips?

5. Psihoterapeutu plaćate samo da sluša vaše pritužbe.

Psihoterapija obično počinje tako da klijent govori o svim problemima koji su ga doveli do terapije. Međutim, to je samo početak. Tijekom terapije obrađuju se i drugi važni aspekti, poput šireg konteksta problema i ranijih pokušaja suočavanja s njim. Psihoterapeuti ponekad daju “zadatke za doma” u obliku vježbi kako bi se ojačale novostečene vještine između sesija. Dakle, psihoterapija nije samo da terapeut sluša pritužbe klijenta, već o istraživanju problema zajedno, postavljanju ciljeva i praćenju napretka klijenta.

6. Terapeut će kriviti vaše roditelje ili traume iz djetinjstva za sve vaše probleme.

Različite psihoterapijske metode posvećuju različitu pažnju istraživanju prošlih uzroka i razumijevanju problema klijenta. Često je važno razumjeti nečiju prošlost i prepoznati ponavljajuće obrasce ponašanja kako bi se učinkovito riješili trenutni problemi. U nekim slučajevima, međutim, terapeut se može fokusirati isključivo na sadašnjost – na trenutne probleme i njihove neposredne uzroke.

7. Psihoterapiju treba pohađati godinama.

Trajanje psihoterapije ovisi o složenosti problema kao i o volji klijenta. Neki ljudi nastave s terapijom dugo nakon što su uspješno riješili problem zbog kojeg su došli, jer prepoznaju koristi terapije i žele nastaviti rad na osobnom razvoju. Drugi odluče završiti terapiju kada riješe ili nauče upravljati problemom s kojim su se suočavali. Oba pristupa su u redu. Ponekad trajanje ovisi i o specifičnoj psihoterapijskoj metodi. Psihoanaliza, primjerice, naglašava važnost dubinskog procesuiranja nesvjesnih sadržaja i obrazaca, dok kognitivno-bihevioralna terapija obično traje samo 10 do 15 sesija.



Ova stranica koristi kolačiće Više
Slažem seNe slažem se