Kada je riječ o psihoterapiji i dalje se među ljudima javljaju različita mišljenja. U zapadnim zemljama odlazak psihoterapeutu odraz je pojačane brige za cjelovito osobno zdravlje. Međutim, mnogi još uvijek imaju brojne predrasude prema psihoterapiji. Najčešća predrasuda o psihoterapijskom procesu je da su u njega uključeni samo, kako se u narodu kaže „luđaci“, što naravno nije točno. S obzirom na sve veći broj problema s mentalnim zdravljem, posebice sa anksioznosti i depresijom, psihoterapija može pružiti utjehu mnogim ljudima sa različitim stupnjem problema.
Psihoterapiju najjednostavnije možemo definirati kao proces u kojem pojedinac promatra svoj život, svoje emocije, misli i ponašanja. Kroz razgovor i odnos koji stvara s psihoterapeutom, dolazi do dubljeg razumijevanja vlastitog mentalnog svijeta, uzroka svojih emocija, misli i djelovanja.
Važno je naglasiti da psihoterapija nije savjetovanje; psihoterapeut neće davati savjete o tome što treba učiniti i kako to učiniti. Umjesto toga, kroz specifična pitanja pomoći će otkriti bit i korijenski uzrok problema.
Odnos između psihoterapeuta i klijenta nije isti kao odnosi koje imamo s prijateljima ili osobama kojima povjeravamo svoje probleme. Terapeutsko okruženje pruža siguran prostor bez osude, u kojem se možemo opustiti i otkriti svoje unutarnje izvore snage i kvaliteta. Istraživanja pokazuju da je jedan od najvažnijih ljekovitih aspekata psihoterapije upravo savez koji se razvija između psihoterapeuta i klijenta. Bilo da se provodi uživo ili online, psihoterapija je proces koji se odvija u odnosu između psihoterapeuta i klijenta, pri čemu je najvažnije da se klijent osjeća sigurno. To osigurava psihoterapeut svojim pristupom, koji mora biti bez osude, suosjećajan i pun poštovanja. Istovremeno, psihoterapeut mora pružiti odgovarajuću razinu frustracije, postaviti zdrave granice i izazvati klijentova shvaćanja o sebi i drugima. Kroz taj odnos klijent uči i usvaja nove, funkcionalne obrasce emocija, misli i ponašanja.
Promjena se ne događa preko noći. Potrebno je vrijeme, upornost i naporan rad. Zamislite da ste živjeli s određenim obrascima 45 godina i sada ih želite riješiti i ukloniti u pet sati. Neki problemi, poput dugotrajnih epizoda depresije ili anksioznosti, teži su i složeniji od drugih, neki su lakši i brže se procesuiraju, dok su treći povezani s našim većim otporima i poricanjima. Požurivanje terapijskog procesa nije ni poželjno ni korisno.
Psihoterapija je pogodna za svakoga. Svaka se osoba ponekad nađe na raskrižju, kada ne zna kako dalje, suočena s brojnim izazovima ili osjećajem da je zapela u začaranom krugu ponavljajućih obrazaca. Psihoterapija nije ograničena godinama ni razinom obrazovanja.
Najčešći problemi s kojima se klijenti koji dolaze psihoterapeutu suočavaju su:
Postoji mnogo učinkovitih vrsta psihoterapije. Neke su djelotvornije od drugih u liječenju određenih poremećaja i stanja. U mnogim slučajevima terapeuti koriste kombinaciju različitih tehnika.
Grubo govoreći, psihoterapijske pristupe možemo podijeliti u četiri skupine:
U psihoanalitičkom i psihodinamskom psihoterapijskom pristupu psihoterapeut i klijent fokusiraju se na podizanje svijesti o životnoj situaciji kroz istraživanje nesvjesnog. Tijekom procesa otkrivaju dublji uvid u prošle i sadašnje odnose s drugima. Cilj je postići duboke i dugoročne promjene na osobnoj i emocionalnoj razini. Psihoanaliza je obično vrlo dugotrajan proces koji često traje godinama.
Kognitivno-bihevioralni pristup pomaže klijentu identificirati nezdrava, negativna uvjerenja i ponašanja te ih zamijeniti zdravima i pozitivnima. Temelji se na paradigmi da uvijek postoji povezanost i međudjelovanje između misli, emocija i ponašanja. Ako promijenimo način razmišljanja, možemo postići promjene u emocionalnim reakcijama, a time i u ponašanju, što je ključni cilj ovog pristupa. Osobi koja je uključena u ovaj oblik terapije redovito se daju zadaci za rad između terapija, koji joj pomažu u rješavanju problema između samih susreta. Kognitivno-bihevioralni pristup vrlo je strukturiran, relativno kratak i vremenski ograničen. Naglasak nije toliko na terapeutskoj povezanosti između terapeuta i klijenta, koliko na tehnikama, objektivnosti, mjerenju i opisivosti.
U postavkama sistemske psihoterapije u središtu je sustav, odnosno mreža odnosa koja se uspostavlja između članova određene skupine. Terapija je najčešće usmjerena na obitelj. Svaki događaj ili problem s mentalnim zdravljem (depresija, anksioznost, izgaranje...) utječe na svakog člana te skupine. Ono što se događa jednom članu sustava odražava se i na sve ostale. Očekuje se da prošla iskustva iz primarne obitelji također imaju utjecaj na naš budući život i odnose s drugima. Sistemska terapija nastoji sagledati pojedinca unutar tog obiteljskog okruženja i mreže odnosa koji su mu emocionalno i psihološki najvažniji. Naime, ljudi su bića odnosa, a ovaj pristup teži mijenjanju temeljnih emocionalnih, mentalnih i ponašajnih obrazaca koji se ponavljaju u našim odnosima s drugima.
Humanistički pristup naglašava iskustvo pojedinca. Ovo područje psihoterapije obuhvaća nekoliko različitih pravaca, poput gestalt terapije, transakcijske analize, terapije stvarnosti i logoterapije.
Gestalt terapija je pristup usmjeren na klijenta, koji pomaže klijentima da se fokusiraju na sadašnji trenutak i razumiju što se stvarno događa u njihovim životima, a ne ono što oni možda percipiraju da se događa na temelju prošlih iskustava.
Transakcijska analiza fokusira se na karakteristične interakcije među pojedincima i mentalne igre
koje igraju u društvenim situacijama. Razmatra korijene tih postupaka i način na koji se oni uče.
Terapija stvarnosti temelji se na teoriji izbora, koja ponašanja smatra izborima. Prema ovoj teoriji, psihološki simptomi ne nastaju zbog mentalnih bolesti, već zbog toga što ljudi odgovorno biraju ponašanja kako bi zadovoljili svoje potrebe.
Logoterapija stavlja slobodnu volju u središte. Temelji se na pretpostavci da je primarna motivacijska snaga pojedinca potraga za smislom u životu.
Istraživanja o psihoterapijskom procesu sugeriraju da dugotrajan i siguran, povjerljiv odnos između psihoterapeuta i klijenta ima veći utjecaj i iscjeljujući učinak od samog odabira terapijskog pristupa. Ovaj odnos ključan je za uspjeh psihoterapije. Naravno, motivacija klijenta, ustrajnost i aktivnost u donošenju promjena u svim područjima života, kako u emocionalnoj sferi, tako i u razmišljanju i ponašanju, također značajno doprinosi uspjehu.
Uspjeh psihoterapije uvelike ovisi o osobi koja ulazi u psihoterapijski proces. Osoba s velikom inicijativom, iskrenom željom za promjenom, snagom, hrabrošću i ustrajnošću bit će bogato nagrađena.
Psihoterapeuta možemo osobno posjetiti, obično jednom tjedno (češće u psihoanalitičkom pristupu), na isti dan u tjednu i u redovito vrijeme. U slučaju problema u partnerskoj vezi, naravno, ima smisla posjetiti psihoterapeuta zajedno s partnerom i pohađati terapiju za parove. Također je moguće pohađati grupnu psihoterapiju, gdje ste dio grupe. Grupna dinamika koja se uspostavlja u grupi pomaže pojedincima u daljnjem razvoju, prepoznavanju i mijenjanju obrazaca mišljenja, emocija i ponašanja. Moderna tehnologija omogućuje nam i susret s psihoterapeutom putem online terapije putem video poziva. Ovo je posebno pogodno za osobe koje su previše udaljene od terapeuta, koje su u inozemstvu, trudnice visokog rizika, osobe s invaliditetom ili oni kojima je teško prisustvovati osobnoj psihoterapiji zbog prirode posla ili drugih okolnosti. Terapija za parove također se može provoditi online. U vremenu kada je zbog raznih epidemijskih izolacija poželjno da postoji što manji fizički kontakt među ljudima online verzija terapije pokazuje svoje dodatne koristi.
Na početku psihoterapijskog procesa, zajedno s terapeutom, definiramo ciljeve koje ćemo slijediti tijekom procesa. Razlog zbog kojeg počinjemo pohađati psihoterapiju obično je samo dio problema ili poznati „vrh ledenog brijega“. Simptomi mogu biti nešto poput anksioznosti, depresije ili poremećaja prehrane, no i dublje traume mogu se otkriti tijekom procesa. Ciljevi variraju od slučaja do slučaja, no svi imaju zajedničko eliminiranje ili upravljanje simptomima. Psihoterapija podržava osobni rast pojedinca, pomažući mu da bolje iskoristi svoj potencijal u svim područjima života.